Borba s anđelom
Sjenka krila je rasla
anđeo je zapjevao zapjevušio
a njegove vlažne
nozdrve doticale su
moje oči usta
borili smo se na zemlji
utabanoj novinama
na smetljištu gdje su
slina krv i žuć
ležali pomiješani
s gnojem riječi
sjenka krila je rasla
a bila su to krila
dva
od uha do uha ogromna
crvena
s obje strane glave
sred oblaka
naše su izlučevine pokrile
igralište
iscrpio me napokon
sputao opsjenio opsjenio
riječju i brbljanjem
optimistično
je stupao u nebo poezije
šćepao sam ga za noge
pao je na moje smetljište
pod zid
ovdje sam
čovjekoliko biće
s izbuljenim prema svjetlu
očima
Tadeusz Rozewicz
